Osovina života

kao da je ovaj nesnosni toplotni udar pomutio sve,a da tome ne dodamo i tekuće svjetsko prvenstvo,koje žari i pali samo od sebe,jer ja sam bogami izgubila nerve ovih dana zbog svih tih zbivanja.a kad bi samo to bilo sve u životu to bi bilo malo,život bi bio lagan.Nadam se da će mo se nekako doćekati na noge i izvući kraći kraj,da zgazimo australce i da nam pobjeda ne udre u glavu i da ne dobijemo toplotni udar od uzbuđenja.zato piti puno tekućine u bilo kojoj koncentraciji i držati se hlada i nerada,jer znamo da ako ne piješ i radiš umreš do 40.POZDRAV RADNICIMA!

nakon ovih dana punih kiše i temperatura za smrznuti u pola godine ,na pargu ljeta došao je i taj dan da sa probudim i da mi zasja sunce na prozor,koje sam toliko proklinjala tri tjedna prije kad mi je zbog njega bilo zlo.To samo znački da kad nekih stvari nema dugo da ih se u jednom trenutku zaželiš,a bogami sad je ova želja bila VIŠE NEGO JAKA.

KAD POMISLIŠ DA U ŽIVOTU NEMOŽE BOLJE NEGO KAJ JE ONDA SE SUBOTOM NA TELEVIZIJI PRIKAZUJE STARINSKI DERNEK, NEKOĆ EUROVIZIJA,A DANAS DEMOKRATIČNO NAZVAN EUROSONG.KAJ MALO VUČE NA ENGLESKO GOVORNO PODRUČJE.pJESME SU KO JAJE JAJETU INDENTIČNE ,POGOTOVO BALKANSKI MELOSI I MALKICE ISLAMIZIRANE REFRENOVE SA MALO TEKSTA I PUNO MESA.NO PONEKAD ME IZNENADE HLADNOKRVNE ZEMLJE POPUT IZVANREDNIH FINACA SA NJIHOVIM PREFORMANSOM,ILI ONIH KOJI SE SPRDAJU SA NATJECANJA,A TO SU VELIKE ZEMLJE ČIJE JE FINALE UNAPRIJED DOGOVORENO,PA KRENU PO LAGANICAMA ILI UDARE PO TEKSASU.GLASAJTE ZA NAS,MI SMO POBJEDNICI NASUPROT MIRA U SVIJETU I RAVNOPRVNOST ZEMALJA ,NEKE SU OD TEMA PJESAMA.LJUDI GLASAJU,NO NEKI DRUGI FAKTOR PRESUDI TKO JE POBJEDNIK,SUSJED DA SUSJEDU I TAK TO IDE.ČESTITAM JOŠ JEDNOM FINCIMA NA POBJEDI,BILI SU ZA PRSTE ,POLIZATI,A OVAK I ONAK ONI IMAJU VIŠE PARA ZA BACANJE PA NEK BUDE TO KOD NJIH, ROCK ALELUJA!

1.NE MOŽEŠ PROIZVESTI ČUDO.
2.PROBLEM NIKADA NIJE BIO U MENI, NEGO JA U NJEMU.
3.DA IMA SMISLA JA DANAS NE BI BIO ČOVJEK.
4.USPJEH JE GROB LJUBAVI
5.PORED ONO "JA" KOJE PATI, SMJESTA NIKNE ONO "JA" KOJE
TU PATNJU OKRUTNO ZAPAŽA I HLADNO JE ZAREZUJE.
6.ŽIVOT JE KAO MASLAČAK,STALNO JE U PRIJETNJI DA
SE RAPLINE OD JEDNOG OTPUHA.
7.ORGINALNOS JOŠ UVIJEK NIJE NIKLA IZ BANALNOSTI.
8.VOLIMO SEBE,SVI SMO MI ZALJUBLJENI U ONO ŠTO JE NAŠE,
SVI MI STRASNO ŽELIMO DA BUDEMO MI.

Zdravo nisam dugo ništa pisala,bila sam "zaposlena",ak znate kaj to podrazumjeva.s, GLUPOST JE NA PRETEK U MOM UMU,NISAM BAŠ PRI VOLJI,OHRABRITE ME.!

danas mi dođe da pišem sve malim slovima,jer me puklo ovo vrijeme.malo kiša pa onda sunce,i još ak je ujutro digneš oko 5 dan ti je stvarno super.u tom danu naletiš na svakojake ljudosine,od tramvaja pa sve do bolnice,ovisi koji je cilj putovanja.

DOBRO JE TO DA SU NEKA DAVNO PRIJE STO GODINA RADNICI POBUNILI ZA SVOJA PRAVA RADAI ZA TO BILI POBIJENI,DA BI MI DANAS BILI U "BOLJOJ POZICIJI",TJ.SA GRAHOM I MAKSIMIROM BI NAM NADIOKNADILI RAD NEDJELJOM,PREKOVREMENE,MOBING,MALE PLAĆE,STRES NA RADU.U HRVATSKOJ KAD SE BOLJE PROMISLI JAKO MALO LJUDI RADI,ONI KOJI RADE TI I NE SLAVE 1.MAJ,ONI KREPAVAJU OD NAPOROG RADNOG TIJEDNA PRIJE JER ZNAJU DA ĆE TAJ MAJ TREBATI ODRADITI,DA NE BI BILO MANJKA U PROIZVODNJI.DOK NEZAPOSLENI,I INI SLAVE DAN NERADA JER JE TO ZAPRAVO NJIHOV DAN.u SVIM TI POMPOZNIM SLAVLJIMA GUBI SE TRAG I SMISAO TO PRAZNIKA I LJUDSKIH I RADNIČKIH PRAVA,I POSTAVLJA SE PITANJE TKO JE TU ZAPRAVO ČOVIJEK I RADNIK,JE LI TO SANADER ILI RADNIK U ŽELJEZARI,TKO TO TREBA SLAVITI I ZAŠTO.MISLIM DA TREBA OPET POČETI KRVAVU BORBU ZA PRAVO RADNIČKE KLASE JER SE ON DEGRADIRA SA SVIM SILNIM PREPOTENTNIM TAJNICAMA I EKONOMISTIMA,POLITIČARIMA I STILISTIMA.DOK SE JADNI HRVATSKI RADNIK GUBI U OČAJU,ALI GA SE LAKO VIDI PO STRGNOJ KIČMI,UPALIM OČIMA,U OČAJU KAO PLATITI STRUJU,SA RAMENIM SLEGNUTIMA OD KONZUMOVIH VREČICA KAKO JEDVA USPIJEVA UĆI U TRAMVAJ I LEĆI U SVOJ JADNI STAN.SRETAN PRAZNIK RADA,ILI DAN KAD SE NE RADI.
ps:POZDRAV NOĆNAMA U BOLNICI,PLICIJI,VATROGASTVU I DRUGIMA KOJI SE BRINU DA I DANAS MIRNO SPAVAMO!

Komuniciranje je teška vještina,pogotovo ako ti se neda ili ne znaš kako da pričaš,a najgore je kada te netko drugi doslovce siluje sa pitanjima i prisili te na verbalnu komunikaciju.Odmah se naši kanali otvore na pseudo slušanje i kimanje glavom i ta čujemo neke neartikulirane glasove,u glavi smišljamo neke nove misli,mislimo o tome kao se sutra treba rano dići na posal.Kad odjednom ovaj do tebe stane i čeka reakciju,a ti neznaš kaj bi reko,ni kaj je ovaj cijelo vrijem mljeo.Krajnje je čudno kakva smo mi to vrsta jer sebe prisiljavamo na sulude stvari,što kod jednog rasnog lava ne bi došlo u obzir da se muči u prisutnosti drugog lava koji mu smeta.No mi često idemo na finjak,pa lijepo odslušamo do kraja ono kaj opće ne čujemo i ne percipiramo,možda je to stvar odgoja,možda.Ili smo malkice mazohistični.Ma kaj ti ja znam.

Za život je bitno imati petlje, i to one kaj se mogu odplesti kada treba i smotati kad ne treba.To se uvjeriš svaki put kada nešto trebaš pokušati riješiti, a ti se skriješ u mišju rupu kad bi trebao dati sve od sebe da se iskažeš.No ubrzo shvatiš da je to smiješno i da hrabrost nije opće potrebna,da se vrijeme ne troši na gluposti nego na lijeno provlačenje kroz život,gubiš interes za interesne stvari i predaješ se trč rublikama koje kruže našim informacijskim kanalima.Priče o tuđim uspjesima i porazima postaju tvoje priče,dok ti to uporno upijaš kao spužva drugi žive bolje od tebe,oni uspijevaju,a ti truneš.No tko je tomu kriv?I molim lijepo na koga se to odnosi?Današnja stvarnost je prebanalna i glupa da bi mi to shvatili.

Do sada mi je život bio jednolik.Svakim danom radim iste stvari,izuzetci su subote i nedjelje,no i one su često zauzete.Dižem se ujutro,sprema iodlazim na tramvaj,tamo promatram iste ljude i slušam iste probleme,pa i pogled kroz prozor je isti,svaka stanica,sve to drveće,kuće,zgrade,sve je to već viđeno.Monotonija me uspavljuje,sve je bez kolorita,izlazim iz tramvaja i provlačim se kroz masu ljudi čiji je život sličan mome.Hodam ulicama,ja i moj život,kodamo ne primjećeni,ulicama tim prolazi cesta mog života.Događanja su u njemu crno-bijela kao na nekim odveć starim fotografijama.Pa pomislim da je i život skup fotografija koje se razvijaju u mraku.Nikada se u životu ne treba žuriti jer tada propustimo svu radost koju osjećamo kaka nešto željno išćekujemo,to znači da jedna od dobrih stvari u životu je uspomena,ona koja ostaje u meni i ona koju pamte drugi.Da pričam drugu priču iz početka,druga priča bi se od prve razlokovala za bilijunti dijelić sekunde usporenog pričanja ili ne.Glupo je sad se predstavljati,sad na kraju neka to ostane tajna i dade malko mirisa životu,bez nje život bi bio isprazan,gorak,pa i pomalo bljutav.S osmjehom na licu i srcem punim optimizma prevladavam monotoniju života i dodajem točku šarenila u jedan od onih dana.

SRETAN USKRS SVIMA VAMA KOJIM JE U MOGUĆNOSTI DA BUDE SRETAN,ŽELIM VAM PUNO INSPIRACIJE U OVOM PROTEKLOM RAZDOBLJU,DANAS SU ME MISLI OSTAVILE, I POKUŠAVAM IH UZLAUDNO UHVATITI,NO ONE SU ODLEPRŠALESA VIJETROM.KAŽEM VAM JA DA JE USPJEH GROB LJUBAVI,A I MNOGO KOJIH INIH STVARI,NPR.PRIJALTELJSTVA JER KAD SI USPJEŠANI,RIJETKO SI SRETAN,UVIJEK SI MORAŠ ČUVATI LEĐA OS ZLIH NAMJERA DRUGIH,TEŠKO NAĐEŠ ISKRENU ĐUŠU KOJA TE ČUVU OD LJUDI I OD ZLA.

Odavno se glazba pokušava uvući u svaki analni,pardon kanalni otvor života.Glazba se više ne sluša,sad se čitava sfera života okreće oko nje.Kada bi imala karakteristike živog bića bila bi moćna dizati raspoloženja,veseliti i rastužiti čovjeka,skroz manipulirati njime.Kod nas je sastav glazbe koja se vrti glazbenim eterom očajna,i izazaiva gađađenje( ne sva!).I taj prezir je i u tonalitetnom i tekstualnom smislu,naše su štikle prava stvar za derneke,a skoro svaka druga diže nacionalnu đušu,sa islamskim melosom.No da se šund glazba prodaje,to je istina,ulazi u uho i navuče te na ritam,pa lete čaše,seks se prodaje,ti briješ,glavno je profitirati,pa i a skrivenim video uradcima.estrada nije bitna spomena,a kamo li
staze slavnih,a možđa i to nije tako loše,jer je to jedini način da se po njoj gazi do mile volje.Zabavna glazba i nije zabavna,alternativna se toliko napušila da i nema teksta,pop-rock se islamizirao, metalci su samo u željezari,a u ostale sfere glazbe se uvukla dobra stara politika.Golotinja,rima,molre,davanje,primanje;nema pjesmuljka bez takvih sranja,a sva dobra stanja su odavno odustala.Scena nam je jadna da jadnija ne može biti,ko i država,nekome stalno "Sude mi",Neko goni vjetar s Dinare,jedna bi sve nas svojom Štiklom gazila,a ostale su popizdile zbog frajera koji misli s pola mozga i to onim mišićnim kaj ide van-nutra,dok momci kaj viču na estradi su prepuni nabijenih rogo9va jer varala nas mala ili su još u Domovinskom ratu.U estradi ima više ljudi nego bijednih radnica u tvornicama,jer nije bitno znati pjevati nego biti uvjerne da znaš pjevati.Srce naše je mali Edo Maajka,prqavi Bosanac i pol,koji se očito vratio svojim bosanskim korijenima repanja,i to mi se sviđa.Dok srpski,bosanski i ludi hravtski turbofolkeri,a navode ta to nisu,prže srca naša,mi mislimo da je to ljubav pa i uzdržavamo!

I see the sky is purple blue,
the Sun is shining hot,
I see redroses in the plain,
oh yes,I see them a lot.
This way is taking me noway!
So I heard cold river voice,
and green grass lollaby in the wind,
and my mind is drifting away.
Hundreds of oak tress are grasping nearby!
I try to forget my past,oh`Lord
I try.
The shadows are shy
They wan`t come away
But I try!

LJUBAVI VEĆ ODAVNO NEMA,
KOSA PREKRIVA LICE U PLAČ.
OSTAVLJENA IZMEĐU VREMENA,
A ŽIVOT JE DVOSJEKLI MAČ.

KAMEN MI DRE LICA,
PUNO BOLI I BEZ SMIJEHA.
NEMA IGARA ŠARENIH PTICA,
TIŠINA JE TERET GRIJEHA.

VIDIM ODLAZAKI ĆUTIM STRAH,
ZNAM,SREĆA JE I DOK PATIŠ.
ŽUDIM OSJETITI TVOJ DAH.
ALI GRIJEŠIŠ DOK NE SHVATIŠ.

KUTIJA SAM PUNA PERLA,
KOJA VIŠE NE ZNAČI NIŠTA.
OSTAVLJENA KO`DA TE NISAM SRELA,
JE LI VRIJEDILO IŠTA?

DA KAŽEM ZBOGOM LJUBAVI.
TO SI BIO MENI.
SVEMU JE KRAJ,A EVO I POČETAK NOVI.
TEBE DRAGI OSTAVLJAM TUĐOJ ŽENI!

Teško je bezazleno razmišljati o politici na principu crnog i bijelog;da i ne;hoću i neću,jer se taj princip može izmješati i postati ireverziblno siv,kao naša ekonomija.Jednostavno gledam na zvijer od milja zvanu politika,kao na veliko igralište.Tamo nije bitno kakav si,samo moraš biti dovoljno glup da pratiš pravila koja ti nametnu veliki šefovi.Igrači,to jest,pomahnitali narod,besciljno kreće po ograđenom toru,to jest državi(koju nam je naša borba dala) i tu nema izlaza iz prve lige-no mi nismo ni treće plasirani klubić.Čekamo zvuk zviždaljke ko`nekada davno proganjana stoka,koja se sada kultivizirala,te se je teško goni bez dobrih bićeva(pomogućnosti sa potpisom),no ipak slijedimo smjer naših pastira(crna rupa).Narod je ponekad gori od stoke,poslušan,zadrt,glavno mu je da ima kruha i igara(kladionice).Kad bi se naše ovčice pustile na pašu bez uputa glavnog čobana(dijaspora-po mogućnosti iz BIH),popapali bi je vukovi.Kad bi naš narod imao slobode o kojoj svi pričaju,raspao bi se naš lijep i malen tor,sa mnogo brda i dolina,mora i planina.Strogo je nepoželjno pojedinačno izražavanje pojedinaca,jer oni su tu da igraju,a da donose profit(PDV),eh nemojte ni slučajno razmišljati,koga briga za vaše ime,pa vi imate svoj broj na dresu(JMBG):"Ajmo 1204967443371,brže malo,vrijeme je novac".Mi rintamo,dok selektori broje greške,daju kartone i udaraju penale.Ultimatumo i monopolom se prekriva javno mijenje,ako ga opće ima ili bolje rečeno što je to javno mijenje?U našoj igri nema "fairplaya" i neće ga biti nikada,ni kad dođu bolji tereneri od ovih sada(HDZ/SDP).Kažem je nedaj Bože nikome ovako,da bue tuče i pobune,da naše stado strahuje i hoda pognute glave,da strdaju zbog onoga što misle i znaju.Ne dajte da se utopimo u masi,dajte da slobodno trčimo pašnjakom,ne srljajte ko guske u maglu,nemojom se prodavati stranim klubovima.Zakone treba poštivati,nisma ja anarhista,no kad gledam barem pet minuta zasjedanje Hrvatskog Sabora misli mi polude i počinjem kesiti zube na glupi aparat ko da je on kriv kaj prikazuje serije budala,za neku budaletinu kaj to gleda.Mi jesmo ljudi,ali nismo dobar tim,no kad te netko tuče vrati mu udarac.Kad bi bilo,ali na žalost moju nije,pa braćo ajmo dati još koji autogol.Malo nas je al nas im za jednu dobru momčad.

KADKAD SU NJEŽNE, KADKAD SU GRUBE,
ALI ONE SU TAKVE.
NEKADA SU RAZUMNE, NEKADA SAMO GOVORE PRAZNE RIJEČI,
ALI ONE SU TAKVE.
PONEKAD ČVRSTO STOJE NA NAOGAMA, PONEKAD IH ŽIVOT POLJULJA,
ALI ONE SU TAKVE.
UVIJEK IH HVALE,UVIJEK SLUŠAJU GRUBE RIJEČI,
ALI ONE SU TAKVE.
ČESTO SE SMIJU, ČESTO PLAČU,
ALI ONE SU TAKVE.
STALNO PAZE ŠTO PRIČAJU,STALNO CILJ NE VIDE,
ALI ONE SU TAKVRE ŽENE.

STOP ALL the clocks,cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a jucy bone,
Silence the pianos and with muffed drum
Bring out the coffin,let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He is Dead,
Put crepe bows round the white neck of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West
My working week and my sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now; put out every one;
Pack up the moon and dismentle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood,
For nothing now can ever come to any good.

KAKAV JE OSJEĆAJ UDARITI NEKOGA PO LICU? ZAR NE ZABOLI RUKA KADA POVRIJEDIŠ BLIŽNJEG SVOGA? OSTAVIŠ MU PODSJETNIK NA SEBE DANAS I TRAJNI OŽILJAK ZA SUTRA. KAKO JE BUDITI SE JUTROM SA OSJEĆAJEM KRIVICE?ZAR SE ČOVJEČJA SAVIJEST MOŽE ZAMESTI POD TEPIH ILI ZAKLJUČATI U LADICU LICEMJERJA? TO JE ŽIVI OGANJ KOJI PROŽDIRE DUŠU ,A SVAKA SE ISKRA GASI DJELIĆEM ŽIVOTA.KAKO JE BITI NESIGURAN? JE LI TO SAMO STRAH ILI SUMNJA U SEBE? ŽIVOT JE LIJEP,LJUDI KAŽU,NO ČINI MI SE DA SU SKLONI DA LAŽU.TKO IMA PRAVO PRLJATI SVIJET SVOJIM CINIČNIM GLUPOSRIMA ILI GA IDEALITIRATI STAVLJAJUĆI PREKO OČIJU NEVIDLJIV ZASTOR.nITKO U SVIJETU NIJE OD ZLATA,NITI OLIČENJE DOBRA.SVIJET NISU KRALJEVSKA KOLA,DJEVIČANSKI OLTARI,OVDJE NE POSTOJI RAJ.JEDINA ČVRSTA KO`KAMEN JE CRNA LAŽ,DA JE SVAKOME DO SVAKOGA STALO I ONA IZREKA DA VRIJEME LIJEČI SVE JE LAŽ.ISTINA JE DA SMO OD KRVI IMESA,LJUBAVI I BOLA,GLADI IPOHLEPE KOJI NAMA VLADAJU KAKO IM SE PROHTIJE.ONI KOJI GOVORE O TOME DA NAS VODE STRASTI I NAGONI TAKVIH POBUDA U SEBI NEMAJU.TU GDJE JESMO SMO JER SMO TAKVI.I KAD O ISTOM PRIČAMO DRUGO MISLIMO,KAD ISTIM PUTEM KRENEMO DRUGAMO STIGNEMO.ŽIVOT NIJE FER PREMA NAM JE IZLIKA ZA BUDALE KOJE ŽIVOTOM NEZNAJU VLADATI.LIJEPA LI JE MUČNINA KOJOM SE JUTROM BUDIMO,TJESKOBA KOJA NAM KRILA REŽE,LAŽ I KRIVICA KOJU NOSIMO KAO BREME.MOŽDA NIJE SVE TAKO KAKO JA KAŽEM,MOŽDA SAM U KRIVU ILI VAM LAŽEM.BUDETE LI UTERN POSUMLJALI U SEBE I U SVOJE ODLUKE,NEMOJTE SE UPLAŠITI ISTINE.NJOJ SE GLEDA U OČI,I SUOČAVA BEZ CELOFANSKIM OMOTA.AKO VAM U ŽIVOTU NE BUDE SVE RUŽIČASTO I BAJNO,NEMOJTE OČAJAVATI,NITI SE PREDATI DA VAS UVUČE U SVOJU KOLOTEČINU.BUDITE REVOLTIRANI NA NJEGA,JER ŽIVOT NISTE DOBILI SVOJIM PRISTANKOM.KAD BI SVI MOGLI BIRATI KADA,KAKO I GDJE SVE BI BILO PUNO DRUGAČIJE.SAMO JE KOBNA SUDBINA KOJA NAS KAD TAD UZIMA,JOŠ JEDNOM PITAM SE ŠTO JE ŽIVOT,TKO NAM KONCE VUČE,ZA ŠTO TO NAŠE BIJEDNO SRCE TUČE?